Očuvanje biodiverziteta
Očuvanje biodiverziteta ključni je termin u politikama zaštite životne sredine i on podrazumeva očuvanje sveukupne raznovrsnosti organizama i njihovih bioloških ciklusa. Uključujući gene, populacije, vrste, staništa i ekosisteme u kojima se biodiverzitet održava.
Gubitak biološke raznolikosti i njenih komponenata (gena, vrsta, staništa i ekosistema) globalno je pitanje. Ono je neraskidivo povezano sa gubitkom ekosistema, kapaciteta produktivnosti prirode i regulacionih procesa koji su nezamenjivi za održivo korišćenje resursa i, konačno, ljudsko bivstvovanje.
Sve je više dokaza da je biodiverzitet pod stalnim pritiskom i da je uslovljen klimatskim promenama i preteranom eksploatacijom prirodnih resursa.
UN Konvencija o bilološkoj raznolikosti (CBD), usvojena 1992. godine, politički je prepoznala gubitak biodiverziteta kao ozbiljan problem, i pokrenula je globalnu akciju za očuvanje biodiverziteta.
Zelena mreža Vojvodine (ZMV) kroz niz svojih aktivnosti radi na očuvanju biodiverziteta. Od 2007. godine ZMV je potpisnica međunarodne inicijative za zaustavljanje gubitka biodiverziteta do 2010. godine, COUNTDOWN 2010. Uključivala se u kampanju protiv genetskih modifikovanih organizama od osnivanja i niz drugih kampanja za zaštitu prirode (Sačuvajmo Ledinačko jezero, Stop spalionici smeća u Specijalnom rezervatu prirode Gornje podunavlje, kampanja protiv izgradnje brodogradilišta u blizini Carske bare,..).
U okviru svojih edukativnih programa i kroz podršku organskim proizvođačima ZMV promoviše očuvanje agrobiodiverziteta (različitosti vairijaliteta i raznovrsnosti životinja, biljaka i mikro-organizama važnih za hranu i poljoprivredu, onih koji su rezultat međusobne interakcije životne sredine, genetskih resursa i upravljačkih sistema i praksi koje ljudi koriste /FAO/).
Pored toga, u saradnji sa Quebek-Labrador Fundation/Atlantic Center for the Environment (QLF), ZMV doprinosu očuvanja biodiverziteta i kroz program transatlanskih studijskih putovanja „Dobro upravljanje ruralni pejzažom – razmena iskustava“. Putem ove razmene, međunarodni tim eksperata iz različitih oblasti upravljanja biodvirzitetom i pejzažom provodi nedelju dana u ruralnim zajednicma ili mikro-regijama, uči od i savetuje ljude u zajednici. Ovaj model rada na očuvanju biodiverziteta u ruralnim sredinama oslanja se na povezivanju organizovane zajednice na lokalnom nivou, i spoljašnjeg sagledavanja međuradnog tima eksperata u cilju podsticanja učešća javnosti i uspostavljanja dijaloga između različitih interesnih strana.
Za svoj rad na očuvanju biodiverziteta na 69. sastanku Veća IUCN, održanog 12. marta 2008 godine u Glandu u Švajcarskoj, Zelena mreža Vojvodine je postala članica IUCN-a, Međunarodne unije za zaštitu životne sredine, najstarije svetske organizacije za zaštitu prirode, osnovane 1948. godine.
Izgradnja elektrane u Erdutu je neprihvatljiva
Trenutno ima 440 nuklearnih reaktora u svetu, mnogo manje nego što se to u vizijama sedamsetih, u svetu nakon energetske krize zamišljalo, a problemi sa nuklearnim otpadom i njegovim deponovanjem pretstavljaju sve veće ekološke probleme i sve više zabrinjavaju ekologe. Takođe, uran je neobnovljiv resurs a i neizvesne su količine njegovih rezervi. Svaki minut, u reaktorima veličine 1000 MW, za hlađenje potroši se 91000 litara vode, od toga tričetvrtine utrošene vode u vidu pare ispušta se u atmosferu.
Transport koji se u procesu proizvodnje nuklearne energije ostvaruje veoma je rizičan. Prilikom transportovanja posebno nuklarnog otpada može da dođe do havarija, sudara ili „iscurivanja" radioaktivnih supstanci. Posledice akcidenata u nuklearnim centralama nesrazmerljive su i to treba imati u vidu.
Zemlje poput Republike Hrvatske i Srbije trabalo više pažnje da posvećuju izgradnji energetski održivih instalacija. Energije koja bi se na takav način mogla dobiti skoro da se ne koristi, niti se planira.
Ovim saopštenjem apelujemo na našu javnost da se usprotive izgradnji nuklearne centrale kraj Erduta koja bi trebala imati snagu od 4000 MW (da bude gotovo šest puta jača od Krškog), a naše Vladu podsećamo da se prilikom izgradnje takvih postrojenja u graničnim područjima mora poštovati Konvenicija o proceni uticaja na životnu sredinu u graničnim područjima koju je Srbija prošle godine ratifikovala, a Republika Hrvatska pre dve godine. Ekološke organizacije, stanovnici istočne Slavonije i Baranje i drugi protivnici izgradnje nuklearne centrale na Dunavu nadaju se da će blizina granice sa Srbijom zaustaviti ovaj proces.
Apelujuemo da se predstavinci Vlade Srbije zainteresuju za planiranje izgradnje nuklearne centrale u Erdutu i da ne dozvole njenu izgradnju na granici.

