Logo Zelena mreža Vojvodine

Održiva poljoprivreda Organska poljoprivreda? Da!

Prof. dr Branka Lazic, prof. dr Miroslav Maleševic

Organska proizvodnja kao deo ekološkog, održivog razvoja obuhvata proizvodnju hrane i namirnica (primarna poljoprivreda, prerada do distribucije) ali i neke druge proizvode biljnog i životinjskog porekla (tkanine, koža). Na osnovu bazičnih standarda, ona se zasniva na primeni principa agroekologije. To je zakonski regulisana proizvodnja i uključuje kontrolu i sertifikaciju proizvodnje i proizvoda.

Za naše uslove je značajno da se u ekološki nenarušenim sredinama razvija organska proizvodnja, specifična za različite regione. Organska proizvodnja je sistem koji proističe iz bazičnih standarda formulisanih u okviru IFOAM (International Federation of Organic Agriculture Movements, osnovana 1972. god). Na tim principima zasnivaju se dokumenta EU (Direktiva 2092/91, revidirana 1999), Codex Allimentarius iz 2001. (FAO/WHO), kao i naša zakonska regulativa (Zakon o organskoj proizvodnji i organskim proizvodima, "Službeni glasnik RS", broj 62/06) i odgovarajuci pravilnici (Pravilnik o uslovima i načinu prometa organskih proizvoda, 14. januar 2008.) a u toku su dopune i izmene.

IFOAM je u bazičnim smernicama za organsku poljoprivredu i preradu istakao glavne ciljeve (na kojima su građeni svi postupci i standardi) a to je i u našoj zakonskoj regulativi:

• Proizvodnja hrane visoke hranljive vrednosti u dovoljnim kolicinama. Visok kvalitet uz bezbednost hrane po ljudsko zdravlje je osnovna postavka i zahtev savremenog potrošača. Specifične agrotehničke mere u organskoj proizvodnji stvaraju uslove da biljke u optimalnim proizvodnim uslovima sintetišu i nagomilavaju, za vrstu i sortu karakteristične materije. Ovi proizvodi, posebno povrće, voće i aromatične vrste, imaju prirodan miris, ukus, često intenzivniju boju i veći sadržaj šećera, vitamina C i karotinoida a manji je sadržaj štetnog NO3.Organski proizvodi se mogu u toku berbe, transporta, pranja i distribucije zagaditi mikroorganizmima (bolesti prljavih ruku) najčešće od ljudi i od neispravne vode. Zato se i u organskoj proizvodnji moraju sprovoditi osnovne sanitarne mere.

• Proizvodnja je u skladu sa biološkim principima. U organskoj proizvodnji radi se u skladu sa prirodom sa zadatkom da se podstiču i intenziviraju biološki ciklusi unutar proizvodnog sistema (biotopa), uključujući mikroorganizme, zemljišnu floru i faunu, biljke i životinje.

• Dugoročno održavanje i povećanje plodnosti zemljišta. Klimatski faktori opredeljuju tip poljoprivredne proizvodnje i zajedno sa zemljištem čine specifičnost biotopa. Zemljište svojim fizičkim, hemijskim i mikrobiološkim svojstvima stvara uslove za rast i razviće biljaka odnosno za proizvodnju hrane. Plodnost se održava sistemom proizvodnje - plodoredom i u skladu sa tim je đubrenje a na bazi plodnosti zemljišta (organska đubriva ali i druga dozvoljena), zatim obrada zemljišta i druge mere.

• Maksimalno korišćenje obnovljivih izvora energije u okviru proizvodnog sistema. U organskoj proizvodnji je karakteristična je reciklaža. Na taj način se uspostavlja kruženje materije, inače prekinuto u konvencionalnoj proizvodnji a uspostavlja se i energetska uravnoteženost agroekosistema. Reciklaža obuhvata mikrobiološku razgradnju organske materije iz poljoprivrede (biljni ostaci, stajnak, živinsko đubrivo) van njive, odnosno na njivi pri korišćenju zelenišnog đubriva i zelenog malča.

• Osnovni cilj organskog gazdinstva je samoodrživost. Veoma je značajno da uravnoteženi odnos biljne i stočarske proizvodnje obezbedi dovoljno hrane za ishranu domaćih životinja, odnosno da stočarstvo obezbedi organsko djubrivo. U proseku za 1 ha biljne proizvodnje potrebno je 1-2 uslovna grla krupne stoke (zavisi od vrste i intenziteta proizvodnje). Samoodrživost se ostvaruje i multifunkcionalnom poljoprivredom (raznovrsna proizvodnja) kao i multifunkcionalnošću poljoprivrednog gazdinstva posebno porodičnog tipa. To su eko-farme odnosno naši salaši.

• Domaćim životinjama moraju se pružiti uslovi gajenja koji omogućavaju ispoljavanje prirodnih funkcija i ponašanja jer one čine deo agroekološkog sistema. U proseku oko 90 % hraniva domaće životinje ne iskoriste za svoje funkcije i proizvode već ih vraćaju u obliku tečnih i čvrstih izlučevina - organskih đubriva bez kojih nema održivosti zemljišta. U organskoj proizvodnji, domaćim životinjama moraju se pružiti odgovarajući uslovi za uzgoj, računajući na njihovu dobrobit i njihovo zdravlje a u skladu sa vrstom i rasom.

• Na najmanju meru smanjivati sva zagađenja koja proističu iz poljoprivredne proizvodnje. Voditi računa o primeni đubriva, mehanizaciji, prevoznim sredstvima (izduvni gasovi) i primeni nekih hemijskih sredstava uključujući biološka sredstva za zaštitu biljaka.

• Održavanje genetske raznovrsnosti u poljoprivrednom sistemu i ekosistemu uključujući zaštitu biodiverziteta. Opšta karakteristika života na planeti je raznovrsnost posebno živih bića. Biodiverzitet je složen pojam koji obuhvata raznovrsnost biljnog i životinjskog sveta, zatim geobiodiverzitet, antrobiodiverzitet, antropobiogeodiverzitet i geobiodiverzitet. Očuvanje biodiverziteta i genetičke raznovrsnosti daje organskoj poljoprivredi širi i trajan značaj u okviru mera zaštite ekosistema (Thrupp, 1998). To je značajno u integralnom sistemu ruralnog razvoja i razvoja poljoprivrede, revitalizaciji i očuvanju poljoprivrednog pejzaža u skladu sa ekološkim principima što sve čini deo ekološkog razvoja. Zato je u okviru bazičnih standarda IFOAM-a data preporuka da tela za sertifikaciju postave standarde za minimum poljoprivrednih površina koje će se urediti na ekološkim principima (eko-koridori, vetrozaštitni pojasevi, vodene površine i dr.). Za ovu svrhu treba koristiti ekstenzivne travnate površine, zatim pašnjake, močvare, šumarke, vodotoke odnosno ono zemljište koje se ne koristi u intenzivnoj rotaciji useva. Međusobnim povezivanjem ovakvih ekoloških jedinica uz intenzivne organske poljoprivredne površine, stvara se prirodni poljoprivredni pejzaž koji daje povoljne uslove za prirodne biocenoze i čini prilog uspostavljanju uslova za uravnoteženost eko-sistema i očuvanje biodiverziteta (Stolton, 2002).

• Omogućiti poljoprivrednim proizvođačima da žive u skladu sa ljudskim pravima UN, uz zadovoljenje njihovih osnovnih potreba i ostvarenje odgovarajućih zarada i zadovoljstava od ove proizvodnje što uključuje i bezbednu životnu sredinu. Organska proizvodnja je human oblik proizvodnje hrane ali i način života. To uključuje poštovanje prava građana, proizvođača na kvalitetan, srećniji život za duži period. Održiv razvoj sa ekonomskim i ekološkim profitom iz organske proizvodnje daje mogućnost za takve uslove života.U organskoj poljoprivredi (i preradi) uobičajena agronomska znanja ugrađuju se u zakonom regulisane metode proizvodnje, pakovanja, čuvanja i transporta, čija se primena po utvrđenoj proceduri, kontroliše (inspektori za organsku proizvodnju), ocenjuje i sertifikuje na nivou države dobijanjem zvaničnog znaka - proizvod iz organske poljoprivrede.Ovlašćene inspekcijske službe (organizacije, institucije) imaju za određeni tip proizvodnje i prerade edukovane i ovlašćene inspektore. Zadatak inspektora je procena ekoloških i agroekoloških uslova za organsku proizvodnju, zatim kontrola procesa proizvodnje (slučajan i višekratni obilazak) i kontrola propisane dokumentacije na osnovu koje se za procenjeni prinos daje sertifikat. Svi segmenti proizvodnje kontrole i sertifikacije dati su u okviru pravilnika (Sl. list SRJ, br. 51 i 67, 2002).

• U organskoj biljnoj proizvodnji u zavisnosti od stanja zemljišne parcele i potrebnih hemijskih analiza, (uključujući i kontrolu načina korišćenja zemljišta u prethodne tri godine i proizvodni program za prelazni period), određuje se prelazni period (konverzija) u trajanju od 2 do 3 godine. Samo parcele, koje nisu korišćene u poslednje dve godine, mogu se, ako ispunjavaju ostale uslove, odmah koristiti za organsku poljoprivredu.

• U prelaznom periodu započinje se sa vođenjem knjige polja u kojoj svako polje ima svoj list gde se unose podaci kao što su položaj sa orijentacijom, veličina, opis zemljišta (prilog su analize zemljišta što je osnova za đubrenje), planirana plodosmena i primenjene agrotehničke mere (od sadnje do berbe). Detaljni opis agrotehničkih mera (vreme primene, količina i dr.) omogućuje da se već sledeće godine izbegnu propusti ali i usev prati po kritičnim tačkama proizvodnje (npr. sorta, rasad, đubrenje, pojava bolesti, štetočina i korova i efekat biološke zaštite).

• U organskoj proizvodnji od prelaznog perioda neophodno je uspostavljanje "eko-koridora", traka širine 1-2 m sa mešanim jednogodišnjim i višegodišnjim aromatičnim i drugim korisnim biljkama ili samoniklim vrstama. Ovi eko-koridori se seju (sade) na svakih 50-100 m širine parcele jer to je domet delovanja predatora. Najbolje je da je ovaj eko-koridor stalno cvetajući (privlači insekte) širine 1-2 m (sve prilagoditi postojećoj mehanizaciji) u pravcu duže strane polja odnosno podignut tako da omogućuje nesmetani rad u polju. Za ovaj pojas koriste se mešavine jednogodišnjih vrsta (mirođija, neven, bulka, kadifica, dragoljub, facelija, heljda, kamilica i dr.) sa dvogodišnjim i višegodišnjim vrstama (cvetajući i samonikli lukovi, maslačak, anis, komorac, korijander, hajdučka trava, odoljen, deteline i dr.). Eko-koridori obezbeđuju stanište za korisne insekte, ptice a često su to i biljne vrste koje privlače prouzrokovače štetočina i bolesti a, što je najvažnije, povećavaju biodiverzitet i doprinose uravnoteženju odnosa u sredini.

• U organskoj proizvodnji voda za navodnjavanje mora biti I ili II klase.

• Mora se izvršiti izbor vrsta i sorti koje su prilagođene datim ekološkim uslovima, a seme i sadni materijal mora biti iz sertifikovane organske biljne proizvodnje. Međutim, u zavisnosti od stanja na tržištu setvenog materijala inspektor može da odobri njegovo korišćenje iz konvencijalne proizvodnje, ali bez hemijskog tretiranja i piliranja.

• Osnov organske poljoprivrede je plodored, kao sistem biljne proizvodnje, postavljen u skladu sa tipom proizvodnje i plodnošću zemljišta. Plodoredu su podređeni sistemi obrade zemljišta i đubrenje. Za razliku od konvencionalne proizvodnje gde je u primeni slobodna plodosmena, u organskoj je to čvrst ratarski, ratarsko-povrtarski, ratarsko-krmni, povrtarski i dr. plodored. Jasno, plodored ima višestruki značaj za plodnost zemljišta (fizička, hemijska i mikrobiološka svojstva), za regulaciju korova, štetočina i bolesti, za smanjenje erozije. U organskoj proizvodnji obavezno je uvođenje leguminoza u plodored, a u zavisnosti od plodnosti i tipa zemljišta, i travno-detelinskih smeša.

• Obrada zemljišta je po pravilu redukovana, ali primenjuje se uvek ona koja uz korišćenje mašina neće pogoršati karakteristike zemljišta, već će uvek poboljšati plodnost. Zato se u organskoj poljoprivredi ne primenjuje duboka obrada prevrtanjem plastice, već se koriste plugovi sa podrivačima radi rastresanja zemljišta.

• Đubrenje u organskoj proizvodnji mora se vršiti u skladu sa plodnošću zemljišta i vrstom organske proizvodnje. U kojoj je dozvoljena upotreba đubriva organskog porekla i prirodnih mineralnih đubriva, radi održavanja i poboljšanja plodnosti zemljišta. U zakonskoj regulativi dat je pregled đubriva koja se mogu koristiti u organskoj proizvodnji (npr. stajnjak, kompost, supstrat od pečuraka i sve uz odobrenje saveznog inspektora, odnosno iz sertifikovane proizvodnje, a sirovi fosfat i mineralni kalijum, uz prethodnu analizu ili uz odobrenje inspektora itd.). Istovremeno, dati su i maksimalno dozvoljeni sadržaji teških metala i drugih zagađivača u kompostu i đubrivima za organsku poljoprivredu. Po pravilu, đubriva bi trebalo da potiču iz sopstvenog gazdinstva. Zato je osnova organske proizvodnje u uravnoteženom odnosu biljne i stočarske proizvodnje. Samo tako je moguće raspolagati sa dovoljno sertifikovanog đubriva za proizvodnju i dovoljno hrane za ishranu stoke. U suprotnom, upotrebu nekog organskog đubriva odobrava inspektor.

• Stajnjak (čvrst ili isitnjen) i kompost su najčešće primenjivana organska djubriva. Stajnjak je smeša izmeta domaćih životinja i prostirke. Kvalitet stajnjaka zavisi od vrste domaće životinje, prostirke i starosti đubriva. Može se računati da se sa 15-20 kg stajnjaka na 10 m2 obezbeđuje oko 3,5 kg organske materije, zatim 80-100 g azota, 40-50 g fosfora i 100-130 g kalijuma, a vreme razlaganja je 2-3 godine. U prvoj godini se iz stajnjaka iskoristi 20-35 % azota, 20-35 % fosofora i oko 67 % kalijuma.

• Kompost nastaje mikrobiološkim razlaganjem različitih organskih materija i koristi se kao organsko đubrivo (od 0,5 do 6 kg/m2), kao deo zemljišnih smeša ili za nastiranje zemljišta u bašti. Kompost se priprema u odvojenom prostoru, najbolje u senci i to na zemljištu, u drvenim ili žicanim sanducima, korpama, ili u komposteru. Koriste se biljni i drugi organski zdravi otpaci kao što su ostaci povrca, trava, lekovitog bilja, zatim lišće, slama, pepeo, rožina, živinski izmet, komina.

• U organskoj proizvodnji biljne bolesti, štetočine i korovi suzbijaju se:

      • pravilnim izborom vrsta i sorti bilja,
      • pravilnim plodoredom,
      • odgovarajućom obradom zemljištao zaštitom korisnih biljaka i životinja i stvaranjem povoljnijih uslova za razvoj prirodnih neprijatelja štetočina,
      • uništavanjem korova fizičkim i mehaničkim putem.

 

Suštinu zaštite biljaka čine metode integralne zaštite, uz primenu različitih bioloških sredstava za zaštitu.

• Zelenišno đubrenje predstavlja zaoravanje sveže nadzemne mase biljaka koje se posebno gaje za ovu namenu sa ciljem da se zemljište obogati organskom materijom radi poboljšanja fizičkih, bioloških i hemijskih osobina zemljišta. Zaoravanjem samoniklih biljaka ne smatra se zelenišnim đubrenjem. To treba da su biljke koje su pogodne da u relativno kratkom vremenskom periodu obrazuju mnogo organske mase, da mogu da usvajaju i teže pristupačna hraniva, da zahvaljujući dubokom korenu usvajaju hraniva iz tih slojeva zemljišta i premeštaju u oranični sloj, da fiksiraju azot iz atmosfere, jer na taj način obogaćuju zemljište azotom. To su: razne vrste detelina i lupina, grašak, grahorice, i neleguminozne biljke kao što su: uljana repica suncokret, raž, ovas, ječam, slačica, facelija, engleski i francuski ljulj. Načina primene ima više, a u organskoj je raširen sistem usejavanja. Kada je glavna kultura pšenica u fazi, kada ona dostigne visinu od 10 cm, tj. kada se još nije zatvorio sklop, usejava se bela detelina, koja nikne i delimično stagnira. Kada se pšenica skine, počinje nagli rast deteline koja se u jesen zaorava kao zelenišno đubrivo. Jedan od načina obogaćenja zemljišta je zaoravanje žetvenih ostataka. To povoljno utiče ne samo na hranidbeni bilans nego i na strukturu zemljišta.

• U organskoj proizvodnji dozvoljena je upotreba utvrđenih sredstava za zaštitu bilja (na primer: insekticidi - biljna ulja, piretrin iz buvaca, kvazija, ratenon, biološka sredstva na bazi bakterija, virusa, gljivica - kao što je Bacillus thurigiensis, feromoni, bakarhidroksid, kalijev sapun, kalijum permanganat, sumpor i dr.) od kojih neka mora da odobri inspektor. U slučaju potrebe (izrazit napad štetočina ili bolesti) inspektor za organsku poljoprivredu može dozvoliti (uz pismenu saglasnost) i primenu nekih biocida (zelena lista). Lista dozvoljenih sredstava se redovno analizira, revidira i proširuje. Veoma je efikasna kontrola korova primenom mašine comb harrow (drljača-češalj) višenamenskog tipa sa zupcima na fleksibilnom okviru, koja se koristi podjednako efektno za uske i širokorede useve.

• Za povrtarsku proizvodnju, posebno u zaštićenom prostoru trebalo bi koristiti solarizaciju (sterilizaciju) zemljišta, zatim integralne mere u borbi protiv nematoda (mere higijene, plodored). Kao predusev značajno je koristiti neven, kadificu, dragoljub ili kompost nekih tropskih (Azadiracta indica) biljaka, koje svojim hemijskim izlučevinama smanjuju broj nematoda. Vignja i raž kao predusev rezistentni su na nematode i smanjuju njihovu brojnost. Gajenje povrća kalemljenim rasadom smanjuje štetnost nematoda, što je posebno značajno za paradajz. Značajno je u proizvodnji koristiti otporne sorte. Za zaštitu biljaka koriste se i svi drugi biološki - prirodni aspekti zaštite ("korisne biljke", alelopatski odnosi, predatori), kako bi se štetni organizmi zadržali na nivou ekonomskog praga štetnosti. U okviru zaštite biljaka, značajno je i korišćenje bioloških osobina biljaka, insekata, ptica i dr. u borbi protiv štetočina i izazivača bolesti. Jasno je da biološke mere, posebno korišćenje predatora (korisnih insekata) ne može odmah dati potpun efekat. Neophodno je da protekne vreme pa da se merama koje se primenjuju (eko-koridor, mešane vrste i dr.) stvore uslovi za postizanje potrebne biološke ravnoteže između korisnih i štetnih insekata. Jedna od ovih mera je i gajenje biljaka koje privlače korisne insekte, odnosno one biljke koje su dobra staništa (Jeff, 1994). Ove korisne biljke seju se oko parcela sa povrćem ili se unutar parcela usejavaju trake (eko koridori) ovih vrsta na razmak od 100 do 200 m (facelija, biljke iz familije Asteraceae, neven, kadifica, heljda, dragoljub i dr.). Danas je u svetu snažan razvoj bioloških sredstava za zaštitu: biološki insekticidi (npr. protiv tripsa, bele mušice i sl.) bazirani na konkurentnom odnosu korisnih i štetnih insekata; mikrobiološki na bazi gljiva, bakterija i virusa; na bazi toksina mikroorganizama ("averniektin", "bactospein", "biobit", "foray", "novodor") i organska sredstva za dezinfekciju zemljišta (npr "jet 5"); insekticidi na bazi biljnog ekstrakta ("pyretrum", "quassan", "rotenon", "rianin" i dr.), kao i feromonske trake, ploče posebno pogodne za zaštićeni prostor. U sistemu zaštite biljaka koriste se i biljni pripravci vrsta sa poznatim fitoncidnim efektom (beli i crni luk) ili one sa mirisom koji odbijaju ili privlače štetočine (dragoljub i bob privlače crne lisne vaši) i tako smanjuju napad na povrće. Za dezinfekciju semena dobre efekte daje jak čaj od kamilice, rena, belog luka i koprive. Fermentisani ekstrakt koprive je dobar protiv poleganja rasada i dr.Za sprečavanje razvoja korova koristi se i malč (organski ili sintetički), ali i setva mešanih useva i podsetva koja daje dobre rezultate kod pšenice, kukuruza i povrća. Za podsetvu se koriste leguminoze (lucerka, detelina i dr.) slačica, gorčica i trave i to pojedinačno ili kao mešani usev kada trave čine 25-33 %. Kod pšenice podsetva se vrši kada je pšenica visoka 20-40 cm (pšenica se seje ređe).

• U povrtarskoj proizvodnji neophodno je uspostaviti intenzivan, složen plodored gde se u jednoj vegetacionoj sezoni, odnosno godini na istom zemljištu uzastopno i istovremeno (kao mešane vrste), zahvaljujući pozitivnim biološkim odnosima, gaji više vrsta povrća. Pored poznatih mešanih vrsta: salata i crni luk, paprika i bosiljak, paradajz i kupus, kukuruz i grašak, kukuruz i pasulj, kukuruz i vrežaste vrste, u organskoj proizvodnji, kao mešane vrste, koriste se i one koje svojim mirisom ili korenskim izlučevinama odbijaju ili privlače štetočine povrća. Tako npr. gajenjem paradajza ili duvana sa kupusom smanjuje se napad buvača na kupus (paradajz i duvan inhibiraju ishranu buvača) ili paradajz sa kupusom smanjuje napad kupusnog moljca, a kupus gajen uz crvenu i belu detelinu manje je napadnut od vaši i kupusara. Međutim, postoje i vrste koje ne uspevaju dobro kada se gaje jedna pored druge. Mešane vrste korisne u borbi protiv štetočina povrća.

• U organskoj proizvodnji bitno je pravovremeno skidanje odnosno zaoravanje međuuseva. Punu vrednost usev kao organsko đubrivo ima u fazi punog vegetativnog rasta. Jednogodišnje leguminoze brzo oslobađaju azot a trave sporije ali su bolje za stvaranje humusa. Međuusev sprečava ispiranje azota jer deo azota koristi za rast a usvajajući vodu iz zemljišta sprečava ispiranje azota. Kao naknadni usev posebno je značajna raž (ozimi usev sa jakim, žiličastim korenom), zatim krmne leguminoze koje putem mikorize doprinose iskorišćavanju fosfora.

• Nastiranje zemljišta, kao agrotehnička mera, izuzetno je značajno za rast i razvoj biljaka i zaštitu od korova. Danas postoje i nove generacije folija i agrotekstila koje su i antivirusne (s ugrađenim filterom za UV zrake određene talasne dužine) koje posredno, sprečavajući (odbijajući, dezorjentišući) napad štetočina smanjuju mogućnost i pojavu virusa. Različita obojenost i kvalitet gornje površine PE folija i agrotekstila (belo/crna, žuto/crna, srebrno/braon) reflektuju određeni spektar, smanjuju napad vaši, belih mušica i crvenog pauka.

• U voćarstvu organski principi obuhvataju sakupljanje plodova iz ruralnih prirodnih populacija i gajenje voćnih vrsta u zasadima. Sakupljanje voća vrši se u skladu sa organskim principima odnosno vrši se prethodna ocena ekološkog stanja područja i voćnih vrsta. Konvencionalni voćnjaci posle tri godine prelaznog perioda (primena organskih agrotehničkih mera) mogu preći na organski tip proizvodnje. Za voćnjake treba odabrati optimalne terene posebno one koji svojim položajem smanjuju mogućnost pojave oboljenja. Sve agrotehničke mere su iste kao u ostaloj biljnoj organskoj proizvodnji. Rezidba se obavlja samo u najnužnijem obliku. Proizvodnja grožđa podleže istim principima kao i ostala biljna proizvodnja. To znači, izbor otpornih sorti, kvalitetan sadni materijal, optimalni uslovi sadnje i primena mera nege i uzgoja. U primeni je zasejavanje smeše trava i leguminoza između redova loze, što doprinosi boljoj ishrani biljaka i smanjenju degradacije zemljišta.

• Metodama stočarske proizvodnje utvrđuje se izbor vrsta i rasa životinja, način uzgoja, ishrana i zdravstvena zaštita kao i postupak sa životinjama koje se nabavljaju sa drugih farmi. Životinje i njihovi proizvodi moraju biti obeleženi u svim fazama organske proizvodnje. Pri izboru rasa prednost imaju domaće rase. Uzgoj životinja zasniva se na fiziološkim i etološkim potrebama životinja a broj životinja je u korelaciji sa uslovima, posebno sa mogućnošcu proizvodnje stočne hrane ali i sa načinom postupanja, kao i sa ispašom. Osnovu reprodukcije čini prirodni prirast i veštačko osemenjivanje. U organskoj proizvodnji nije dozvoljeno sečenje repova, krila, zuba i debikiranje. Organske metode u stočarstvu predviđaju uslove i način držanja životinja, vrstu i kvalitet objekata, slobodu kretanja životinja i uzgoj u optimalnoj gustini. Životinje se hrane organsko proizvedenom hranom a data je i lista dozvoljenih hraniva. U zdravstvenoj zaštiti životinja najveća pažnja poklanja se prevenciji, što uključuje i sve mere higijene. Pri upotrebi lekova vodi se evidencija a period zabrane korišćenja proizvoda posle upotrebe lekova je dva puta duži od perioda u konvencionalnoj proizvodnji. Pravilnik o organskoj stočarskoj proizvodnji definiše sve segmente. U posebnim odredbama date su specifičnosti u pčelarstvu, ribarstvu i gajenju drugih vodenih životinjskih vrsta.

U preradi organskih sirovina polazi se od primene svih sanitarnih i organskih metoda prerade.

U preradi su dozvoljeni mehanički, fizički, biofermentacioni postupci i kombinacija ovih postupaka. U pravilniku je istaknuto da tehnološke linije organske proizvodnje moraju biti odvojene od drugih.

Pakovanje je uvek u ambalaži od prirodnih materijala (zabranjeno je korišcenje PVC). Uslovi čuvanja treba da su optimalni i kompromisni a nije dozvoljeno korišćenje jonizujućeg i drugog zračenja. Ceo postupak od prijema do tržišta je dokumentovan i podložan kontroli. Pravilnik daje listu dozvoljenih sastojaka nepoljoprivrednog porekla, zatim listu pomoćnih sredstava i drugih proizvoda koji se mogu koristiti za preradu organskih sirovina.

Organska poljoprivreda je moguća u različitim agroekološkim uslovima ali samo ako se poštuju osnovna agroekološka i agronomska znanja. To znači da biljne vrste (a odnosi se i na stočarstvo) treba gajiti, odnosno, stoku uzgajati pri optimalnim klimatskim i edafskim (zemljišnim) uslovima. Tako, izbor vrste, sorte i rase i tehnološke mere treba prilagoditi datim uslovima.

Organska poljoprivreda moguća je na celom gazdinstvu, na delu gazdinstva ili na farmi, salašu, porodicnom gazdinstvu (eko-farmi) sa usklađenom biljnom i stočarskom proizvodnjom, uravnoteženog energetskog bilansa, i ekološki i hortikulturno uređenog prostora. Specifični oblik organske proizvodnje je bio-bašta čija proizvodnja može biti robna zatim, kuhinjska bašta namenjena sopstvenim potrebama, odnosno ukrasna bašta.

Razvoj organske proizvodnje kao i drugih oblika održive poljoprivrede zavisi od znanja, od svesti o potrebi očuvanja prirodnih resursa i životne sredine, ali i od ekonomskih činilaca, tržišta kao i podsticajnih sredstava za organsku proizvodnju i za zaštitu životne sredine.



© Copyright 2002-2012 - Zelena Mreža Vojvodine